Ako vodite preduzeće ili obrt i trebate nekoga angažovati – bilo za stalno, privremeno ili projektno, onda je ovaj tekst za vas. Proći ćemo kroz svaki vid angažmana, šta koji znači u praksi i na šta treba paziti da ne završite u situaciji koja vas košta više nego što ste mislili.
Ugovor o radu – jedina prava osnova za radni odnos
Radni odnos u Federaciji BiH zasniva se isključivo zaključivanjem ugovora o radu, prema Zakonu o radu FBiH. Bez ugovora, nema radnog odnosa u pravnom smislu. A bez radnog odnosa, angažovana osoba nema ni prava koja iz njega proističu: ni zdravstveno osiguranje, penziono, a niti osiguranje od nezaposlenosti.
Ugovor o radu mora biti u pisanoj formi, i to nije samo formalnost radi formalnosti. Ako poslodavac ne zaključi pisani ugovor, a radnik obavlja poslove uz naknadu, Zakon automatski pretpostavlja da je zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme, osim ako poslodavac ne dokaže drugačije. Odsustvo pisanog ugovora, dakle, ne znači da nema ugovora. Znači samo da je poslodavac u lošijoj poziciji u slučaju spora.
Šta ugovor o radu mora sadržavati?
Zakon je tu konkretan. Ugovor mora sadržavati:
- naziv i sjedište poslodavca,
- ime i prezime radnika s adresom,
- trajanje ugovora,
- datum početka rada,
- mjesto rada,
- radno mjesto s kratkim opisom poslova,
- dužinu i raspored radnog vremena,
- plaću s dodacima i periodima isplate,
- naknadu plaće,
- trajanje godišnjeg odmora i
- otkazni rok.
Umjesto nekih od ovih podataka može se uputiti na odgovarajući član kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu.
Probni rad se može ugovoriti, ali ne duže od šest mjeseci. Ako se probni rad prekida ranije, otkazni rok je sedam dana.
Ugovor o radu na neodređeno vrijeme
Ugovor na neodređeno vrijeme je ono što se podrazumijeva pod standardnim zaposlenjem. Nema datuma isteka, traje dok jedna od strana ne da otkaz ili dok se ne ispuni neki od zakonskih razloga za prestanak radnog odnosa kao npr.: penzija, sporazumni raskid, smrt radnika, krivica i slično.
Ovo je osnovna forma ugovora o radu. Zakon čak kaže da se ugovor koji ne sadrži podatak o trajanju smatra ugovorom na neodređeno vrijeme. Dakle, ako zaboravite naznačiti da je ugovor na određeno, smtra se da je na neodređeno.
Za poslodavca, ugovor na neodređeno nosi veće obaveze pri prekidu: otkazni rok ne kraći od 14 dana, pisano obrazloženje otkaza, a u nekim slučajevima i otpremninu – za radnike s najmanje dvije godine neprekidnog rada, u iznosu koji ne može biti manji od jedne trećine prosječne plate za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca. To su obaveze koje treba planirati unaprijed, a ne otkriti u trenutku kad hoćete da se “riješite” nekog radnika.
Ugovor o radu na određeno vrijeme – fleksibilnost s ograničenjima
Ugovor na određeno vrijeme je opcija kad je potreba za radnikom vremenski ograničena, npr.: sezonski posao, povećan obim rada, zamjena privremeno odsutnog radnika i slično.
Ovdje postoje dva ključna ograničenja koja poslodavci u praksi često zaborave ili namjerno ignorišu.
Prvo: trajanje. Ugovor na određeno ne može trajati duže od tri godine.
Drugo, i mnogo važnije: ograničenje obnavljanja. Ako radnik s istim poslodavcem zaključuje uzastopne ugovore na određeno koji u zbiru prelaze tri godine – bez prekida ili s prekidom kraćim od 60 dana – takav odnos automatski postaje ugovor na neodređeno.
Vrijedi napomenuti šta se prema Zakonu o radu ne smatra prekidom: godišnji odmor, bolovanje, porodiljno odsustvo, odsustvo uz saglasnost poslodavca i vremenski period do 60 dana između ugovora.
U praksi, ugovor na određeno ima smisla koristiti tamo gdje postoji stvarna, vremenski ograničena potreba. Koristiti ga kao trajni instrument da bi se izbjegle obaveze koje donosi ugovor na neodređeno, legalno je samo do određene granice, a onda vas zakon prevede upravo u ono što ste htjeli izbjeći.
Prijava zaposlenika u radni odnos
Zaključivanje ugovora je samo jedan dio priče. Nakon zaključivanja ugovora poslodavac je dužan prijaviti radnika na penzijsko i invalidsko osiguranje, zdravstveno osiguranje i osiguranje za slučaj nezaposlenosti. Ovo sve se vrši putem prijave u nadležnoj Poreznoj upravi.
Naglasak je na “nakon zaključivanja” što u praksi znači: prije nego radnik fizički stane na radno mjesto i počne raditi. Ne “prvog”, ne “do kraja sedmice”, ne “čim nađemo vremena za papire”. Prijava ide uz ugovor, istovremeno s početkom rada.
Pored toga, poslodavac je dužan radniku dostaviti fotokopiju prijave na obavezno osiguranje odmah na početku rada. Ovo je važno jer radnik time dobija dokaz da je prijavljen, što direktno utiče na njegovo pravo na zdravstvenu zaštitu, prava u slučaju povrede na radu i budući penzijski staž.
Šta ako se radnik pronađe na radu bez zaključenog ugovora i bez prijave?
Zakon propisuje kazne koje nisu simbolične: za poslodavca pravno lice, 500 do 2.000 KM po radniku, a u ponovljenom prekršaju 5.000 do 10.000 KM. Za odgovorno lice kod poslodavca iste kazne. Radnik koji je zatečen na radu bez ugovora plaća između 100 i 300 KM.
Ugovorni rad – privremeni i povremeni poslovi
Ponekad ne trebate stalno zaposlenog radnika, nego nekoga za tačno određen, vremenski ograničen posao. Za to postoji posebna forma angažmana: ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova koji je predviđen Zakonom o radu.
Da bi se uopće mogao zaključiti, privremeni i povremeni poslovi moraju biti utvrđeni kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu, ne smiju predstavljati poslove za koje se inače zaključuje ugovor o radu na određeno ili neodređeno, dakle, ne smijete zaobilaziti redovno zapošljavanje i ne smiju trajati duže od 60 dana u toku kalendarske godine.
Lice koje obavlja privremene i povremene poslove ima pravo na odmor u toku rada pod istim uvjetima kao i radnici u radnom odnosu, a osiguravaju mu se i prava u skladu s propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju.
Posebnost za studente
Izmjenama Zakona o radu iz 2024. godine uveden je poseban vid ugovornog angažmana za studente – lica upisana na akreditovanu visokoškolsku ustanovu, starosti između 18 i 26 godina, bez obzira studiraju li redovno, vanredno ili putem e-learninga.
Za studente se ovakav ugovor može zaključiti najviše dva puta godišnje, s ukupnim trajanjem do 180 dana u kalendarskoj godini. Bitan uslov: poslovi ne smiju biti s povećanim rizikom i moraju biti iste prirode kao poslovi za koje se inače zaključuje ugovor na određeno – sezonski ili pomoćni. Student je dužan dostaviti potvrdu o statusu studenta od visokoškolske ustanove.
Kratko o tome što se može, a ne smije
Jedna stvar koja se u praksi stalno pojavljuje: tendencija da se stvarno radno mjesto “presvuče” u neku drugu formu angažmana da bi se izbjegle obaveze poslodavca. Privremeni posao koji traje godinama. Ugovor o djelu za radnika koji dolazi svaki dan od 8 do 16. Studentski ugovor za posao koji nije ni sezonski ni pomoćni.
Zakon o radu primjenjuje princip suštine ispred forme – ono što nešto jeste, određuje pravni tretman, a ne to kako je nazvano. Inspektor rada neće gledati naziv papira koji ste potpisali. Gledat će stvarni sadržaj radnog odnosa: da li osoba dolazi svaki dan, dobiva li fiksnu naknadu, radi li pod nadzorom, je li integrisana u organizaciju rada. Ako je odgovor potvrdan – radi se o radnom odnosu, bez obzira na to piše li na ugovoru “ugovor o djelu” ili “ugovor o poslovnoj saradnji”.
Zaključak
Zapošljavanje i angažovanje radnika nije komplikovano onoliko koliko se čini na prvu – ali je precizno. Svaka forma angažmana ima svoje mjesto i svrhu: ugovor na neodređeno za stalno zapošljavanje, ugovor na određeno za vremenski ograničene potrebe, privremeni i povremeni poslovi za kratkoročne angažmane, studentski ugovor za specifičnu kategoriju.
Ono što se ne smije raditi je koristiti jednu formu kao zamjenu za drugu samo radi izbjegavanja obaveza. Kratkoročno to možda funkcioniše, dugoročno – ni zakonski ni reputacijski – ne.
U narednim tekstovima ćemo detaljnije obraditi svaku od ovih kategorija: šta konkretno treba ući u ugovor, kako se pravilno obračunavaju doprinosi, koja su prava i obaveze u svakom slučaju i gdje su najčešće zamke u praksi.
