Ako ste poslodavac u Federaciji Bosne i Hercegovine, računovođa, HR stručnjak ili savjetnik koji radi s poslodavcima – ovaj tekst je praktičan vodič kroz dva tipa ugovora o radu koji su svakodnevnica u zapošljavanju, a to su: ugovor na određeno i ugovor na neodređeno vrijeme.
Proći ćemo kroz to kada se koji koristi, šta obavezno mora sadržavati i kako to izgleda u praksi, s primjercima oba ugovora koje možete prilagoditi konkretnoj situaciji.
Tri osnovna izvora iz kojih sva pravila dolaze
Prije nego uđemo u detalje, pojasnit ću koji zakoni i dokumenti uokviruju tematiku ugovora o radu u FBiH, jer svaka klauzula u ugovoru ima svoju zakonsku podlogu.
Zakon o radu Federacije BiH je primarni i najvažniji izvor. On uređuje zasnivanje radnog odnosa, sadržaj ugovora, radno vrijeme, odmore, plaće i prestanak ugovora. Sve što Zakon o radu propisuje kao minimum ispod kojeg se ne može ići.
Zakon o obligacionim odnosima (skraćeno ZOO) – primjenjuje se kao opći zakon o ugovorima. Ugovor o radu je i dalje ugovor u civilnopravnom smislu – mora biti zaključen slobodnom voljom obje strane s punom poslovnom sposobnošću, predmet mora biti moguć i dopušten, a ugovor ne smije biti suprotan prinudnim propisima ni moralu. ZOO je pozadinska zakonska osnova koja popunjava praznine tamo gdje ZoR ne reguliše.
Opći kolektivni ugovor ili Granski kolektivni ugovori (skraćeno OKU ili GKU) – utvrđuje minimalne standarde za plaće i dodatke na plaću. Svaki ugovor o radu mora biti usklađen s GKU tamo gdje postoje granski kolektivni ugovori, a tamo gdje ne postoje, OKU je direktna referenca.
Važna napomena – ako se neko pravo iz radnog odnosa različito uredi zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo. Ovo načelo je fundament, pa pisanje ugovora nije prostor za smanjivanje zakonski zagarantovanih prava.
Ugovor o radu na određeno vrijeme
Kada ima smisla, a kada vas može skupo koštati?
Ugovor na određeno je opcija za situacije u kojima je potreba za radnikom vremenski ograničena – sezonski poslovi, zamjena privremeno odsutnog radnika, projektni angažman s jasno definisanim trajanjem ili iznenadni porast obima posla koji nije trajne prirode.
Ono što se u praksi redovno zloupotrebljava je korištenje ugovora na određeno kao trajnog instrumenta, dakle zaključivanje niza uzastopnih ugovora s istim radnikom kako bi se izbjegle obaveze koje dolaze s neodređenim radnim odnosom. Zakon je tu postavio jasnu granicu.
Ugovor na određeno ne može trajati duže od tri godine. Samo trajanje jednog ugovora ne može prijeći tu granicu. No čak i kad se unutar tog limita zaključuje niz kraćih uzastopnih ugovora, Zakon kaže da ako radnik s istim poslodavcem zaključi uzastopne ugovore na određeno koji u zbiru prelazitre godine, bez prekida ili s prekidom kraćim od 60 dana, takav ugovor se automatski smatra ugovorom na neodređeno vrijeme.
Već sam pisao o tome šta se ne smatra prekidom između dva ugovora (godišnji odmor, bolovanje, porodiljno, neplaćeno odsustvo, period do 60 dana između ugovora) – ali vrijedi ponoviti ključnu poruku: pokušaj “rješavanja” radnika na 55 dana i ponovnog primanja na novi ugovor ne funkcionira kao zakoniti prekid. Ekonomska suština odnosa je ista, a inspektor rada i sud gledaju upravo na tu suštinu.
Sadržaj ugovora o radu na određeno
Svaki ugovor o radu mora u pisanoj formi sadržavati:
- naziv i sjedište poslodavca;
- ime, prezime i adresu radnika;
- trajanje ugovora (što je za određeno specifičan datum početka i završetka, te razlog zaključivanja na određeno);
- datum početka rada;
- mjesto rada;
- radno mjesto s kratkim opisom poslova;
- dužinu i raspored radnog vremena;
- plaću s dodacima i periodima isplate;
- naknadu plaće;
- trajanje godišnjeg odmora; i
- otkazni rok.
Napomenu da se ugovor može osloniti i na granski kolektivni ugovor, pravilnik o radu ili OKU za regulisanje nekih od ovih elemenata – umjesto da svaki detalj razrađuje u samom tekstu ugovora. U praksi je najsigurnije kombinovati oboje: ključni parametri u ugovoru, a za detalje upućivanje na odgovarajući propis ili interna pravila.
Uz to, za ugovor na određeno vrijedi dodati i razlog zaključivanja – nije zakonska obaveza u smislu da je strogo propisana kao posebna klauzula, ali je korisna i zaštitna mjera za poslodavca u eventualnom sporu, te dobra poslovna praksa.
Primjerak ugovora o radu na određeno vrijeme
Primjerak ugovora na određeno možete preuzeti i uređivati prema svojim potrebama na ovo linku: Ugovor o radu na određeno vrijeme – template.
Dokument je u Google Docs formatu i ovu verziju možete samo pregledati. Ako vam treba da je preuzmete i prilagođavate, onda kliknite na opciju File, pa Make a copy, ako želite isti format. Ako želite da ga preuzmete kao Word dokument, onda klik na File, pa Download i birate koji format želite.
Ugovor o radu na neodređeno vrijeme
Osnovna forma zapošljavanja i zašto je važna distinkcija
Zakon o radu je u ovom pitanju do te mjere jasan da bi svaki pravnik rekao da je preciznost gotovo brutalna. Ugovor o radu koji ne sadrži podatak o trajanju smatra se ugovorom na neodređeno vrijeme. Dakle, nije potrebno da nešto pođe naopako – dovoljno je da poslodavac propusti naznačiti da je ugovor na određeno, i automatski je zasnovan radni odnos na neodređeno. Ovo je rijetko slučajno; češće je posljedica loše dokumentacije ili administrativne površnosti.
Ugovor na neodređeno nema datuma isteka i traje dok jedna od strana ne da otkaz ili dok se ne ispuni neki od zakonski propisanih razloga za prestanak radnog odnosa (smrt radnika, sporazumni raskid, odlazak u penziju, otkaz i dr.).
Ono što ugovor na neodređeno donosi poslodavcu jesu veće obaveze pri prekidu radnog odnosa od strane poslodavca: otkazni rok koji ne može biti kraći od 14 dana , pisano obrazloženje otkaza, te pravo radnika na otpremninu u slučaju otkaza, ako je s poslodavcem imao neprekidni radni odnos najmanje dvije godine i otkaz nije dat zbog krivice radnika. Otpremnina ne može biti manja od jedne trećine prosječne mjesečne plaće za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca, a ne može biti veća od šest prosječnih plaća.
Sadržaj ugovora o radu na neodređeno
Sadržajno, ugovor na neodređeno dijeli isti zakonski okvir kao i ugovor na određeno, dakle, isti elementi. Razlike su suštinske, a ne formalne: nema datuma isteka, nema razloga zaključivanja na određeno, a klauzule o prestanku ugovora i otkaznom roku dobivaju veći značaj.
Uz to, u ugovoru na neodređeno treba pismeno regulisati mogućnost izmjene ugovornih uslova – otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora, koji je čest instrument kad poslodavac treba promijeniti opis radnog mjesta, platu ili radno mjesto, ali ne želi raskinuti radni odnos. Radnik ima pravo prihvatiti izmijenjeni ugovor uz zadržano pravo da pred sudom ospori dopuštenost izmjene – što je bitna zaštita i za jednu i za drugu stranu.
Primjerak ugovora o radu na neodređeno vrijeme
Primjerak ugovora na neodređeno možete preuzeti i uređivati prema svojim potrebama na ovo linku: Ugovor o radu na neodređeno vrijeme – template.
Šta u oba primjerka obavezno prilagoditi konkretnoj situaciji?
Primjerci gore su radna osnova, ne gotovi dokumenti za potpisivanje. Nekoliko stvari zahtijevaju prilagođavanje svakom konkretnom slučaju.
Opis poslova u članu 4. treba biti dovoljno konkretan da je jasno šta se od radnika očekuje, ali i dovoljno fleksibilan da ne zahtijeva izmjenu ugovora svaki put kad se opis posla neznatno promijeni. Dobar balans je navesti ključne odgovornosti i uputiti na Pravilnik o radu za detalje.
Iznos plaće mora poštivati minimalne standarde iz Zakona o radu (najniža plaća koju utvrđuje Vlada FBiH) i biti u skladu s eventualno primjenjivim granskim kolektivnim ugovorom. Iznos koji je niži od zakonskog minimuma je nevažeća klauzula bez obzira što su je potpisale obje strane.
Trajanje probnog rada (ako se ugovara) treba biti realistično za vrstu posla. Za jednostavne poslove nema razloga za maksimalnih šest mjeseci. Za rukovodeće ili visoko specijalizovane pozicije – svaka sekunda od tih šest je opravdana.
Razlog zaključivanja na određeno (u ugovoru na određeno) treba biti autentičan i dokumentovan. Paušalno pisanje “povećan obim posla” za svaki novi radnik koji će raditi godinama nije ni zakonito ni mudro.
Konačno, ako vaše preduzeće ima obavezu donošenja Pravilnika o radu (svaki poslodavac s više od 30 radnika), ugovor treba biti usklađen s tim pravilnikom
Da rezimiram
Ugovor o radu nije formalnost, nego pravni temelj svakog radnog odnosa. Ugovor na određeno ima svoje legitimno mjesto tamo gdje postoji stvarna, privremena potreba. Ugovor na neodređeno je pretpostavka i zakonski standard koji zapravo štiti i radnika i poslodavca od kasnijih nesporazuma.
Ono što nikako ne radi je koristiti jednu formu u svrhu da se izbjegnu obaveze koje dolaze s drugom. Inspektor rada i sud ne gledaju na naziv dokumenta, nego gledaju na suštinu odnosa.
U narednim tekstovima bavit ću se detaljnije temama kao što su obračun i isplata plaća, prava i obaveze u toku trajanja radnog odnosa, te specifičnosti pojedinih oblika angažmana poput privremenih i povremenih poslova i studentskog ugovora.
