Osnovne pojmove kao što su knjigovodstvena isprava, porezna faktura, avansna faktura, fiskalni račun i sl., bitno je razumjeti i znati šta su, šta trebaju i moraju da sadrže, ko ih izdaje, prima, a ko kontroliše i td.
Neki od ovih pojmova su regulirani različitim zakonima, a ovdje ću navesti suštinu onoga što je navedeno u zakonima i što jedan knjigovođa mora znati.
Šta je knjigovodstvena isprava?
Prema Zakonu o računovodstvu i reviziji FBiH knjigovodstvena isprava je pisani dokaz ili memorisani elektronski zapis o nastalom poslovnom događaju, koja je potpisana od strane osobe koja je ovlaštena za sastavljanje i kontrolu knjigovodstvene isprave, a služi kao osnova za knjiženje u poslovnim knjigama.
Knjigovodstvenom ispravom se smatra i isprava primljena telekomunikacijskim putem, zatim kopija originalne isprave ili isprava u elektronskom obliku ukoliko je na ispravi navedeno mjesto čuvanja originalne isprave, odnosno razlog upotrebe kopije, te ako je potpisana od osobe ovlaštene za zastupanje.
Od ovoga se izuzima račun koji služi kao knjigovodstvena isprava, a izdan je od strane preduzetnika/obrtnika, te koji ne mora biti potpisan ako je sastavljen na način koji uređuju porezni propisi te sadrži ime i prezime osobe koja je odgovorna za njegovo izdavanje.
Ove zakonske definicije znaju biti prilično nedorečene, te široke u shvatanju i poimanju šta je to ustvari knjigovodstvena isprava i šta se može sve podrazumijevati pod knjigovodstvenom ispravom.
Ipak, ostavit ću detaljniji komentar o tome šta je knjigovodstvena isprava na kraju ovog dijela.
Sadržaj knjigovodstvene isprave
Knjigovodstvena isprava nedvojbeno i vjerodostvojno mora da prikazuje vrstu i obim nastale promjene što podrazumijeva kupovinu, prodaju, količinu, cijenu i ukupan iznos, zatim karakter poslovne promjene (npr. kupovina za gotovinu ili na kredit) i tehnička obilježja (datum, rok plaćanja i sl) s mogućnošću pravovremenog nadzora.
Ako govorimo o vjerodostojnoj knjigovodstvenoj ispravi, to podrazumijeva da se takvom knjigovodstvena isprava smatra ako treća osoba koja nije učestvovala u poslovnom događaju, nedvojbeno i bez sumnji, može utvrditi prirodu i obim poslovnog događaja.
Vrste knjigovodstvenih isprava
Nakon što je definisano, kroz navođenje zakonske definicije, šta je to knjigovdstvena isprava, ipak treba pojednostaviti i ukratko navesti šta sve predstavlja knjigovodstvenu ispravu.
Generalno, knjigovodstvene isprave mogu biti interne i eksterne. U zavisnosti od toga da li nam dolaze od trećih lica za neke promjene koje su nastale u poslovnom odnosu sa njima govorimo o eksternim, a u slučaju promjene koje su nastale unutar pravnog lica, govorimo o internim knjigovodstvenim ispravama.
Shodno navedenom, knjigovodstvenim ispravama se smatra sljedeće:
- Faktura (porezna faktura, fiskalni račun, interna faktura)
- Bankovni izvod
- Knjižna obavijest
- Izvještaj o obračunatoj kamati
- Tovarni list
- Otpremnica
- Dostavnica
- Dokumenti o osiguranju robe
- Prijemnice
- Izdatnice
- Zapisnici
- Popisne liste
- Dokumenti o povratu
- Dokumenti o otpisu
- Nivelacije
- Nalozi blagajni za isplatu ili naplatu
- Isplatna lista
- Trebovanja
- Putni nalog.
Na osnovu ovoga se može zaključiti da se knjigovodstvenom ispravom smatra bilo koji dokument koji služi kao validan i vjerodostojan osnov da se u poslovne knjige može evidentirati određena poslovna promjena.
Šta je porezna faktura?
Porezna faktura je knjigovodstvena isprava koju je prodavac dužan ispostaviti kupcu za prodata dobra i usluge. Sadržaj porezne fakture je definiran Zakonom o PDV BiH i Pravilnikom o primjeni zakona o PDV.
Porezna faktura se mora izdati u najmanje dva primjerka, od kojih se jedan primjerak uručuje kupcu, a drugi primjerak služi za knjiženje. Najbolja praksa je da se drugi primjerak koji služi za knjiženje dostavi kupcu na ovjeru, a kao dokaz da su roba ili usluge isporučene i da je faktura uredno zaprimljena.
Iako je Zakonom o PDV određena obaveza izdavanja fakture kupcima u BiH i inostranstvu, ta obaveza se odnosi kako na PDV obveznike, tako i na PDV neobveznike i osnova je za utvrđivanje prometa i prihoda koji ostvaruju pravni subjekt ili obrt.
Elementi porezne fakture + primjerak porezne fakture
Ono što porezna faktura mora sadržavati jesu sljedeći podaci:
- Naziv, adresa, ID i PDV broj obveznika koji je isporučio dobra i usluge,
- Mjesto i datum izdavanja fakture,
- Broj fakture,
- Datum isporuke dobra ili usluge,
- Ime ili naziv, adresa, ID i PDV broj kupca,
- Trgovački naziv, vrsta, količina i cijena isporučenih dobara i obavljenih usluga,
- Pojedinačna vrijednost dobara i usluga bez PDV,
- Ukupna vrijednost bez PDV,
- PDV stopu i ukupan iznos PDV (za PDV obveznike) i
- Ukupan iznos isporučenih dobara i/ili obavljenih usluga sa PDV.
U slučaju kada se izdaje faktura, a isporučena roba ili usluga nisu oporezive PDV, na fakturi je obavezno naznačiti član Zakona po kome se obračun PDV ne vrši. O tome više detalja ima u ovom članku.
Osim gore navedenog, na fakturi se može ili je poželjno, a nekad i obavezno navesti i druge podatke, kao što su znak ili logo firme, zatim podatke o transakcijskim računima na koja se može izvršiti plaćanje obaveze od strane kupca, a posebno kada se izdaju fakture inostranim licima gdje je obavezno navesti IBAN i SWIFT kod za međunarodna plaćanja, te broj fiskalnog računa.
Također, mogu se navesti i datum do kad je potrebno izvršiti plaćanje, druge potrebne napomene koje mogu ukazati kupcu na šta se predmetna faktura odnosi, npr. broj ugovora po osnovu kojeg je roba isporučena ili usluga obavljena, zatim ako firma posjeduje neki od ISO certifikata i sl.
Primjerak poreze fakture možete preuzeti ovdje.
Šta je avansna faktura i PDV tretman avansa?
Avansna faktura je ustvari porezna faktura koju je primalac avasne uplate dužan izdati onda kada je primljen novac za buduće isporuke robe ili obavljanja usluge, odnosno unaprijed. Na ovoj fakturi se mora jasno naznačiti da je u pitanju avansna faktura (faktura-avans, račun za avans, avansni račun i sl.).
Avansna faktura se mora poslati platiocu avansa. Na osnovu ove fakture se vrši evidentiranje izlaznog PDV kod primaoca avansa (prodavca), a kod platioca (kupca) se evidentira ulazni PDV. Iznos avansa koji je plaćen predstavlja bruto iznos, te se PDV sadržan u tom iznos dobija preračunatom stopom PDV.
U slučaju kad je primljen avans i izvršena isporuka ili obavljena usluga u istom obračunskom periodu, nije potrebno ispostavljati avansnu fakturu, ili kad se zna da će se isporuka nekog dobra sa sigurnošću izvršiti u istom obračunskom periodu, onda je potrebno samo ispostaviti konačnu fakturu, bez obzira je li primljena avansna uplata prije isporuke ili ne. Bitno je da se plaćanje i isporuka izvrši u istom obračunskom periodu ili da se sa sigurnošću zna da će cio postupak biti završen u istom obračunskom periodu.
Kada je ispostavljena konačna faktura za isporučena dobra ili obavljenu uslugu, na njoj trebaju biti iskazan ukupan iznos isporuke ili usluge, a avansna faktura se stornira.
Fiskalni računi
Fiskalni račun je tiskani ili pisani dokument koji služi kao dokaz o ostvarenom prometu evidentiranom u fiskalnom uređaju (fiskalnoj kasi ili fiskalnom printeru). U iznimnim slučajevima, potrebno je da se fiskalni računi izdaju na PFR obrascu, odnosno kao pisani fiskalni račun.
Sve vezano za fiskalne račune, reklamirani promet, pisane fiskalne račune, pisane reklamirane fiskalne račune i općenito vezano za evidentiranje prometa koji pravna i fizička lica ostvaruju, zatim vođenje knjige dnevnih izvještaja, vođenje servisne knjižice i ostalo, detaljnije je objašnjeno u Zakonu o fiskalnim sistemima (SN FBiH 81/09) i Pravilniku o izgledu i sadržaju zahtjeva, obrazaca i obavještenja ostalih pratećih dokumenata uz fiskalne sisteme (SN FBiH 30/10).
PDV tretman nabavki bez porezne fakture
Najinteresantnije što knjigovođa treba da zna jeste PDV tretman nabavki, što predstavlja tzv. “male nabavke” ili “sitne troškove” bez izdavanja poreznih faktura.
Ovakve nabavke su regulisane članom 116. Pravilnika o primjeni Zakona o PDV u BiH i definirane su kao blagajnički račun kao faktura. U navedenom članu se kaže da se blagajnički računi mogu prihvatiti kao osnova za priznavanje ulaznog PDV ukoliko ukupan iznos ne prelazi 100,00 KM (uključujući i PDV). Za blagajničke račune preko 2.000,00 KM, mora se izdati i porezna faktura.
Ovo, dakle, znači da “sitne” nabavke do 100,00 KM se mogu prihvatiti kod obračuna ulaznog PDV, s tim da se ne mogu sve nabavke do tog iznosa koristiti kao odbitni PDV. Kao što se ne mogu koristiti npr.: nabavke goriva ili bilo čega za putnička motorna vozila u vlasništvu firme i ne predstavljaju odbitni PDV za veće nabavke, isto tako i ove sitne nabavke ne mogu biti osnov za odbitak ulaznog PDV. Isti slučaj je i sa troškovima reprezentacije ili drugim troškovima gdje se ulazni PDV ne priznaje.
Zaključak
Poznavanje osnovnih pojmova kao što su knjigovodstvena isprava, porezna faktura, avasna faktura i fiskalni račun su osnove knjigovodstvene pismenosti.
Detalji koji su navedeni u ovom tekstu daju osnovne informacije sa primjerkom porezne fakture, te ono što početnike često buni a to je PDV tretman avansa i PDV tretman blagajničkih računa.
Za neke specifične detalje, svaki knjigovođa mora da zna makar gdje tražiti odgovor.
Ukoliko imate nekih pitanja, slobodno pišite na email naveden u kontatkima.
